Godinama moje ribolovno društvo održava kontakt i prijateljske odnose s ribičkim društvima iz Mađarske. Barem dva puta godišnje se nađemo i odlovimo utakmicu. Već tradicionalno naša ekipa odnosi pobjede. Doduše u zadnje vrijeme je sve teže i teže. Naši susjedi barataju sve boljom tehnikom a njihove reprezentacije haraju svjetskim i europskim prvenstvima. Očigledan je uzlet i napredak u ribolovnom sportu u Mađarskoj.
     Poznato je da su u Budimpešti skladišta svih svjetski poznatih firmi kao što su Milo, Trabucco, Sensas, Balzer itd. Imao sam priliku posjetiti Milovo skladište.

     Vijest o sajmu u Budimpešti smo primili s oduševlje- njem. Nas petoro, zagriženih, dogovorili smo se i 13.03. smo zaprašili put Budimpešte. Cesta poznata, vozač iskusan, posebno po Budimpešti i eto nas uskoro na vratima velegrada. Doći do dvorane gdje se održavao sajam prava je odiseja. Zbrka s uličnim brojevima i uzaludno propitkivanje prolaznika dobrano su nas iznervirali. Srećom, policijska patrola nas je zaustavila i pomogla nam. Uskoro smo bili na licu mjesta.

      Prva lijepa stvar, ulaz u dvoranu bio je besplatan. Odmah do ulaza prvi izložbeni prostori. Na samom parketu dvorane je bilo predviđeno izlaganje, a sve okolo, ispod tribina (s vanjske strane), su bili prostori za prodaju robe. U početku je to izgledalo konfuzno ali bilo je to zapravo vrlo dobro rješenje.
      Po ulasku na parket dolazimo odmah do prostora na kojem je izlagao Milo. Poznato je da je Milo najzastupljeniji u Mađarskoj i smatrao sam da ćemo vidjeti kompletnu paletu proizvoda. Malo sam bio razočaran činjenicom što nije bila izložena niti jedna skuplja šteka. Nije bilo modela RACE i THE ONE kao ni najskupljih inacica SPIDERA. Od ostale opreme izložili su cijeli katalog.
     Probijali smo se dalje do Trabucca, usput bacili oko na Shimano i zaključismo da je ta firma daleko najskuplja. Mislim da nisu polučili dobar poslovni rezultat u Budimpešti. Sudim po malom broju ljudi koji se muvao oko njihovih artikala. Oko Trabucca velika gužva. Najviše guranja je bilo oko stola s rolama. Koliko god sam se trudio poslikati tu raskoš tehnike nije mi uspjelo. Nakon par neuspješnih proboja do stola s rolama odustao sam pa smo krenuli do Sensasa.
     Odmah cu reci da se Sensas najbolje pripremio za sajam. Izlagali su smjese, aditive, opremu i šteke. Nikad nisam imao u ruci Sensasovu šteku. Možda je zato i bio takav doživljaj sjesti na stolicu i primiti ju u ruku. Vrhunski balans, sjajno držanje, besprijekorna obrada i adekvatna cijena - 3500 eura. Kasnije, u povratku, vidio sam da je došao i veliki Milo isprobati Sensasove šteke. Na žalost, komentare na talijanskom nisam razumio. Da zaključim kako kiseli izraz lica gosp. Miloa znacio da Sensas ima bolje modele?
     Paleta smjesa za prihranu je uglavnom ostala ista. Od novih bih izdvojio novi Etang prilagoden za žutooku i aditiv Brasem za deveriku. Ostalo je standardno.
     Koliko puta ste imali problema s čuvaricom? Posebno kad lovite u plićaku pa vam vjetar dogura mrežu na obalu? Našli su i za to rješenje. Dosta smo se zabavljali sabijajući obruče u obliku opruge. Zanimljiva ideja. Jedino što trebate dobru torbu u koju ćete sabiti tu neposlušnu mrežu.
     Udica smo vidjeli malo more. Gamakatsu je izložio sve modele. Uglavnom smo se vrzmali oko poznatih serija koje svakodnevno koristimo.
     Došli smo i do Mavera. Sve iz kataloga bilo je tamo. Osobno ne volim njihovu opremu. Nije stvar kvalitete već navike. Možda promijenim mišljenje pošto ću ove godine loviti na njihovu šteku model Power.
     I tako, korak po korak prošli smo kraj Triane i Moselle pa između silnih šatora i ležaljki stigosmo do Power baita. Rijetko čovjek vidi toliko silikona na tako malom prostoru. Umjetni mamci svih vrsta. Uzeli smo po jedan komad wedera. Većih i manjih. Djeluju zgodno. Namirisali su ih pa sad preostaje isprobati taj mamac. Bit će to bar kakav takav nadomjestak pravom vederu u petom mjesecu kad weder pocinje izlaziti iz vode i kad ga u pravilu nema na tržištu.

      Zatim nam je oko zapelo za jedan bazenčić u kojem su demonstrirali ponašanje plovaka listova. Klasične listove treba zaista pažljivo montirati da bi se na vodi ponašali savršeno. Kod ovih plovaka je bio naglasak na posebnu doradu bokova gdje smo uočili žljebove te vrlo kompleksan oblik donje antene što u konačnici omogućava perfektan balans u jakim strujama.
     Izlagač za izlagačom, sat za satom i eto nas opet na početku. Ušli smo u prodajni dio. Moram naglasiti da cijene u Mađarskoj nisu više povoljne za naš džep. Sve je usklađeno prema Europi. Ipak smo kupili par sitnica koje u domaćem kraju ne srećemo tako često.
     Kasno popodne smo završili s razgledavanjem i puni dojmova krenusmo put Hrvatske.

     Sajam je tradicionalan i mogu preporučiti svima koji žele vidjeti svu svjetsku tehniku za slatkovodni ribolov s naglaskom na takmičenja da posjete sajam u Budimpešti. Zaista se ima što vidjeti, isprobati pa i kupiti. Malo će vas zasmetati što se teško sporazumijeti s domaćinom ali napreduju oni i vjerujem da će vrlo brzo Budimpešta biti centar svijeta što se tice sportskog ribolova. Možda već jest.

Vidimo se opet sljedeće godine.

Siniša Tkalčec

Mamci


Maver


Mosella


Milo


Milo


Trabucco


Sensas - hrana


Sensas - šteka


Čuvarica


Gamakatsu


Power Bait


Triana


Roleri